0

Kanabinoidi 101

Sve što trebate znati o kanabinoidima: što su, kako djeluju i zašto su važni, od kemije same biljke do endokanabinoidnog sustava vašeg vlastitog tijela.

Kanabinoidi 101

1. Što su kanabinoidi?

Kanabinoidi su skupina kemijskih spojeva koji djeluju na mrežu receptora raspoređenih po cijelom ljudskom tijelu i živčanom sustavu. Najpoznatiji su po svojoj prisutnosti u biljci kanabisa, no priča je zapravo mnogo šira od toga.

Znanstvenici su samo u biljci Cannabis sativa identificirali više od 100 različitih kanabinoida. Svaki od njih ima nešto drukčiji molekularni oblik, a upravo taj oblik određuje kako će stupiti u interakciju s receptorima u tijelu, koje će učinke izazvati i koliko će oni biti izraženi.

Postoje tri vrste kanabinoida, i vrijedi ih sve razjasniti već na samom početku:

  • Fitokanabinoidi nastaju prirodno u biljkama, ponajprije u vrsti Cannabis sativa, no u manjim se količinama pronalaze i u crnom papru, ehinaceji i kakau.
  • Endokanabinoide tijelo proizvodi samo, prema potrebi. Riječ je o vlastitim signalnim molekulama tijela namijenjenim istom receptorskom sustavu.
  • Sintetski kanabinoidi nastaju u laboratoriju, bilo u farmaceutske svrhe, bilo, u svojim opasnim oblicima, kao rekreativne droge.

Kad većina ljudi govori o kanabinoidima, zapravo misli na fitokanabinoide, i to konkretno one dobivene iz konoplje. Dva najpoznatija su CBD (kanabidiol) i THC (tetrahidrokanabinol), no kako istraživanja napreduju, sve više pažnje, znanstvene i komercijalne, privlači i niz manje zastupljenih kanabinoida poput CBG-a, CBN-a, CBC-a i THCV-a.

2. Kako nastaju kanabinoidi?

Razumijevanje načina na koji biljka kanabisa sintetizira kanabinoide pomaže objasniti zašto se različiti proizvodi od konoplje toliko razlikuju po izgledu, mirisu i djelovanju, te zašto sirovi, netopljeni cvijet konoplje sadrži drukčije spojeve od CBD ulja.

Polazna točka: CBGA

Svi kanabinoidi na početku svog postojanja su kanabigerolna kiselina (CBGA), koju se ponekad naziva i “matičnim kanabinoidom”. CBGA nastaje iz dva jednostavnija prekursora, olivetolne kiseline i geranil-pirofosfata, kemijskom reakcijom unutar trihoma biljke (sitnih žljezdanih dlačica koje prekrivaju cvjetove i listove).

Iz CBGA-a specifični biljni enzimi zatim stvaraju tri glavna kisela prekursora:

  • CBDA (kanabidiolna kiselina) prekursor je CBD-a
  • THCA (tetrahidrokanabinolna kiselina) prekursor je THC-a
  • CBCA (kanabikromenska kiselina) prekursor je CBC-a

Onaj dio CBGA-a koji ti enzimi ne pretvore može se dekarboksilacijom sam pretvoriti u CBG.

Dekarboksilacija: aktivacija kanabinoida

U svom sirovom, prirodnom stanju kanabinoidi postoje u obliku kiselina. CBDA nije isto što i CBD, a THCA, za razliku od THC-a, nema psihoaktivno djelovanje. Prijelaz iz kiselog u aktivni oblik odvija se dekarboksilacijom, procesom u kojem se odvaja karboksilna skupina (COOH) uz oslobađanje CO2.

Taj proces prirodno se odvija kada je biljni materijal kanabisa izložen:

  • Toplini (pušenje, vejpanje, kuhanje)
  • Dugotrajnijem izlaganju svjetlu ili zraku (sporiji proces koji traje dulje vrijeme)

Zato se CBD ulja izrađena od ekstrakta konoplje tijekom prerade obično dekarboksiliraju, kako bi CBD bio u svom aktivnom, upotrebljivom obliku. Iz istog razloga sirovi list konoplje korišten u sokovima ili kapsulama sadrži CBDA, a ne CBD, a pojedini se proizvodi namjerno formuliraju tako da očuvaju sirove, kisele oblike kanabinoida.

3. Endokanabinoidni sustav

Endokanabinoidni sustav (ECS) jedan je od najrasprostranjenijih i najvažnijih regulatornih sustava u ljudskom tijelu. Ipak, otkriven je tek početkom 1990-ih, što je u znanstvenim okvirima relativno nedavno, pa je stoga i danas manje istražen od, primjerice, kardiovaskularnog ili živčanog sustava.

ECS čine tri glavne sastavnice:

  1. Endokanabinoidi, signalne molekule koje proizvodi vaše tijelo
  2. Kanabinoidni receptori, proteini na površini stanica na koje se vežu endokanabinoidi i fitokanabinoidi
  3. Enzimi, koji prema potrebi sintetiziraju endokanabinoide i razgrađuju ih nakon što obave svoju zadaću

CB1 receptori

CB1 receptori nalaze se prvenstveno u mozgu i središnjem živčanom sustavu, posebice u područjima zaduženima za pamćenje, koordinaciju, obradu boli i apetit. Riječ je o jednim od najzastupljenijih receptora u mozgu uopće. Kada se THC veže na CB1 receptore, izaziva prepoznatljive psihoaktivne učinke kanabisa. CBD, s druge strane, ima vrlo slab afinitet prema CB1 receptorima, zbog čega ne izaziva opojno stanje.

CB2 receptori

CB2 receptori uglavnom su raspoređeni po imunosnom sustavu i perifernim tkivima, uključujući crijeva, slezenu, jetru i kožu. Imaju ključnu ulogu u regulaciji upalnih i imunosnih odgovora, zbog čega su spojevi koji djeluju na CB2 receptore posebno zanimljivi u istraživanjima upalnih stanja.

Više od CB1 i CB2

Istraživanja su pokazala da kanabinoidi djeluju na znatno širi raspon receptora, ne samo na ova dva klasična kanabinoidna receptora:

  • TRPV1 (prolazni receptorski potencijal vaniloidnog tipa 1) sudjeluje u prijenosu boli i regulaciji tjelesne temperature. Poznato je da CBD djeluje kao agonist ovog receptora.
  • 5-HT1A (serotoninski receptor) povezan je s regulacijom raspoloženja i anksioznosti. Pokazalo se da CBD aktivira ovaj receptor, što dijelom može objasniti njegov učinak na anksioznost.
  • GPR55, koji se ponekad naziva i “trećim kanabinoidnim receptorom”, sudjeluje u regulaciji gustoće kostiju, krvnog tlaka i boli.
  • PPARγ je nuklearni receptor koji sudjeluje u metabolizmu, upalnim procesima i staničnoj proliferaciji.

Čemu zapravo služi ECS?

ECS se ponekad opisuje kao svojevrsni glavni regulator, sustav koji tijelu pomaže održati ravnotežu (homeostazu). Njegova je uloga dokumentirana u sljedećim područjima:

  • Bol i upalni procesi
  • Raspoloženje i emocionalne reakcije
  • Pamćenje i učenje
  • Apetit i metabolizam
  • Ciklusi sna
  • Imunosna funkcija
  • Reakcije na stres
  • Neuroprotekcija

Važna posebnost: za razliku od većine neurotransmiterskih sustava, ECS djeluje unatrag. Kada postsinaptički neuron postane prekomjerno aktivan, on endokanabinoide šalje natrag prema presinaptičkom neuronu kako bi usporio signal. Zbog tog retrogradnog signaliziranja kanabinoidi imaju jedinstvenu ulogu svojevrsnog biološkog kočnog sustava.

4. Fitokanabinoidi: glavni akteri

U nastavku donosimo pregled najvažnijih kanabinoida prisutnih u konoplji, ali i u kanabisu općenito.

CBD (kanabidiol)

CBD je dominantan kanabinoid u zakonitoj konoplji i najistraživaniji neopojni spoj ove biljke. Ne veže se snažno na CB1 ili CB2 receptore u klasičnom smislu; umjesto toga na ECS djeluje neizravno, inhibicijom enzima FAAH (koji razgrađuje endokanabinoid anandamid), aktivacijom TRPV1 i 5-HT1A receptora te djelovanjem kao negativni alosterički modulator na CB1 receptoru (što znači da zapravo može ublažiti učinke THC-a kada su oba spoja prisutna istovremeno).

Istraživanja CBD-a najnaprednija su od svih kanabinoida. Najsnažniji klinički dokazi odnose se na epilepsiju: farmaceutski pripravak Epidiolex, koji sadrži pročišćeni CBD, odobrila je američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) za dva rijetka oblika dječje epilepsije (Dravetov sindrom i Lennox-Gastautov sindrom). Uz to, opsežan niz pretkliničkih i kliničkih istraživanja na ljudima ispituje djelovanje CBD-a na anksioznost, san, upalne procese, bol i neuroprotekciju.

Pravni status: U EU-u je prodaja CBD proizvoda dobivenih iz odobrenih sorti konoplje, u obliku dodataka prehrani, zakonita pod uvjetom da su usklađeni s propisima o novoj hrani i da sadrže manje THC-a od nacionalno propisane granice (najčešće između 0,2 i 0,3 %).

THC (delta-9-tetrahidrokanabinol)

THC je glavni psihoaktivni kanabinoid u kanabisu. Izravno i snažno veže se na CB1 receptore u mozgu, čime izaziva opojne učinke povezane s marihuanom. U biljci konoplje THC je prisutan samo u tragovima. Zakonska granica u EU-u iznosi 0,3 % u suhom cvijetu, dok gotovi proizvodi obično moraju sadržavati manje od 0,2 % (ta se vrijednost razlikuje od zemlje do zemlje).

Unatoč svom glasu, THC je i predmet ozbiljnih medicinskih istraživanja te djelatna tvar u odobrenim farmaceutskim pripravcima za mučninu (dronabinol) i u kombiniranoj terapiji (Sativex, s omjerom THC-a i CBD-a 1:1) za spastičnost povezanu s multiplom sklerozom.

Pravni status: U većini zemalja kontrolirana je tvar iznad propisanih graničnih koncentracija. U zakonitim proizvodima od konoplje prisutan je samo u tragovima.

CBG (kanabigerol)

Kao izravan proizvod dekarboksilacije CBGA-a (“matičnog kanabinoida”), CBG je i sam stekao ugled prekursorske molekule. U zreloj biljci kanabisa većina je CBGA-a već pretvorena u druge kanabinoide, pa je CBG obično prisutan u malim količinama, osim ako biljka nije ciljano uzgojena da ga zadrži. Danas postoje sorte konoplje razvijene upravo radi visokog udjela CBG-a, što je pokrenulo novi val proizvoda poput CBG kapi i CBG izolata.

CBG djeluje i na CB1 i na CB2 receptore, a usto inhibira ponovnu pohranu GABA-e, neurotransmitera koji djeluje smirujuće. Pretklinička istraživanja ispitala su moguća antibakterijska, protuupalna i neuroprotektivna svojstva CBG-a. Klinički podaci na ljudima još su ograničeni, ali su u porastu.

Pravni status: U većini zemalja nije klasificiran kao kontrolirana tvar; u EU-u je zakonit u proizvodima dobivenim iz konoplje.

CBN (kanabinol)

CBN nastaje oksidacijom THC-a tijekom vremena; u biti je riječ o “ostarjelom” THC-u. Cvijet konoplje izložen toplini, svjetlu ili zraku postupno nakuplja CBN. Unatoč takvom podrijetlu, CBN ima vrlo slaba psihoaktivna svojstva i pri razinama koje se nalaze u proizvodima od konoplje uglavnom se smatra neopojnim.

Zanimanje za CBN uglavnom se veže uz spavanje, na temelju ranih istraživanja i osobnih iskustava korisnika. Ipak, klinički dokazi na ljudima još su vrlo oskudni, a velik dio popularne tvrdnje da je “CBN kanabinoid za spavanje” počiva na malim ili pretkliničkim studijama. Pokazuje i određeni potencijal kao antibakterijsko sredstvo.

Pravni status: Uglavnom zakonit u proizvodima dobivenim iz konoplje; rijetko se regulira zasebno od THC-a.

CBC (kanabikromen)

CBC je u većini sorti kanabisa treći najzastupljeniji kanabinoid, iza THC-a i CBD-a, iako se često pojavljuje samo u malim količinama. Ne veže se značajnije na CB1 ili CB2 receptore, već djeluje na druge receptore, uključujući TRPV1 i TRPA1, koji su oba uključena u prijenos boli.

U pretkliničkim su se istraživanjima proučavala protuupalna, antidepresivna i neuroprotektivna svojstva CBC-a, a posebno je zanimljiv u kombinaciji s drugim kanabinoidima, u sklopu takozvanog entourage efekta. Kao i CBG, na ljudima je još slabo istražen.

Pravni status: Nije reguliran kao kontrolirana tvar; zakonit u proizvodima dobivenim iz konoplje.

THCV (tetrahidrokanabivarin)

THCV ima molekularnu strukturu sličnu THC-u, no s kraćim bočnim lancem, što mijenja način na koji djeluje na CB1 receptore. Pri niskim dozama THCV može djelovati kao antagonist CB1 receptora (blokirajući njihove učinke), dok pri višim dozama djeluje više poput slabog agonista. Zbog toga se THCV istražuje kao mogući alat za regulaciju apetita, kontrolu razine šećera u krvi i upravljanje tjelesnom težinom.

U većini sorti konoplje THCV je prisutan u vrlo niskim koncentracijama, a značajnije količine obično se nalaze samo u pojedinim afričkim sortama kanabisa. Riječ je o jednom od kanabinoida koje je teže nabaviti u većim količinama.

Pravni status: U pojedinim zemljama nejasan. Zbog strukturne sličnosti s THC-om, u nekoliko je zemalja pod pojačanim regulatornim nadzorom.

CBDA i THCA: sirovi kiseli oblici

Ovi kiseli prekursori (slovo “A” u nazivu dolazi od “acid”, kiselina) sve više privlače pažnju i sami po sebi, ne samo kao međuprodukti. CBDA je u pretkliničkim modelima pokazao svojstva protiv mučnine i anksioznosti, i to potencijalno s još izraženijim djelovanjem na pojedine receptore nego sam CBD. THCA, iako u sirovom obliku nije psihoaktivan, u ranim je istraživanjima pokazao protuupalna i neuroprotektivna svojstva.

Proizvodi namijenjeni očuvanju sirovih kiselih oblika kanabinoida moraju izbjegavati toplinu i obično se čuvaju drukčije od standardnih CBD ulja. Naši cvjetovi konoplje sadrže cijeli spektar kiselih kanabinoida u njihovom prirodnom, neprerađenom obliku.

5. Endokanabinoidi: vlastita verzija vašeg tijela

Fitokanabinoidi fasciniraju dijelom i zato što tako učinkovito djeluju u ljudskom tijelu, a razlog tomu jest što naše tijelo već posjeduje sustav izgrađen oko istovrsnih molekula koje samo proizvodi.

Dva su glavna endokanabinoida:

Anandamid (AEA)

Naziv anandamid dolazi od sanskrtske riječi ananda, što znači “blaženstvo”, a bio je to prvi otkriveni endokanabinoid (1992., otkrio ga je tim Raphaela Mechoulama). Veže se na CB1 receptore i ima ulogu u regulaciji raspoloženja, pamćenju, osjetu boli, pa čak i u neurološkim promjenama povezanima s takozvanom “euforijom trkača”, za koju istraživači danas smatraju da je više posljedica djelovanja anandamida nego endorfina.

Anandamid nastaje prema potrebi, a enzim FAAH ga brzo razgrađuje. CBD inhibira FAAH, čime učinkovito produljuje vrijeme tijekom kojeg anandamid ostaje aktivan u organizmu. Riječ je o jednom od glavnih mehanizama kojim CBD neizravno može utjecati na raspoloženje i percepciju boli.

2-arahidonoilglicerol (2-AG)

2-AG je u mozgu prisutan u znatno višim koncentracijama od anandamida i predstavlja glavni endogeni ligand (molekulu koja se veže na receptor) i za CB1 i za CB2 receptore. Ima središnju ulogu u neuroprotekciji, regulaciji apetita i imunosnoj funkciji. Razgrađuje ga enzim MAGL (monoacilglicerol lipaza).

Klinički deficit endokanabinoida (CECD)

Pojedini istraživači, ponajprije dr. Ethan Russo, predložili su teoriju kliničkog deficita endokanabinoida, hipotezu prema kojoj neki ljudi imaju kronično slabije aktivan ECS, što bi moglo pridonijeti stanjima poput migrene, fibromijalgije i sindroma iritabilnog crijeva. Riječ je i dalje o hipotezi, a ne o priznatoj kliničkoj dijagnozi, no ona nudi jedan od teorijskih okvira za objašnjenje zašto biljni kanabinoidi kod nekih osoba s ovim stanjima mogu donijeti olakšanje.

6. Sintetski kanabinoidi

Ne dolaze svi kanabinoidi iz biljaka ili iz našeg vlastitog tijela. Vrijedi jasno razlikovati dvije vrlo različite kategorije sintetskih kanabinoida.

Farmaceutski sintetski kanabinoidi

Legitimni farmaceutski kanabinoidi razvijeni su za liječenje specifičnih medicinskih stanja. Među njima su dronabinol (sintetski THC koji se koristi za mučninu izazvanu kemoterapijom i gubitak apetita povezan s AIDS-om), nabilon (analog THC-a koji se koristi za mučninu) te nabiksimoli (Sativex, biljni ekstrakt standardiziran kao farmaceutski pripravak). Riječ je o lijekovima na recept, strogo reguliranim i primjenjivanim pod liječničkim nadzorom.

Opasni sintetski kanabinoidi

Ovi se spojevi, koji se često prodaju kao “biljni tamjan” ili “legalne droge” pod nazivima poput Spice, K2 ili Mamba, potpuno razlikuju od prirodnih kanabinoida. Obično su osmišljeni da oponašaju djelovanje THC-a, ali se na receptore vežu mnogo snažnije i nepredvidljivije. Povezuju se s ozbiljnim nuspojavama, psihozama, srčanim incidentima, pa i smrtnim slučajevima. Nemaju nikakve veze s kanabinoidima dobivenim iz konoplje i nikako ih se ne smije s njima miješati.

7. Entourage efekt

Jedan od najviše raspravljanih (i najspornijih) koncepata u znanosti o kanabinoidima jest takozvani entourage efekt, hipoteza prema kojoj kanabinoidi, terpeni i drugi biljni spojevi zajedno djeluju bolje nego bilo koji od njih izoliran.

Koncept su najtemeljitije razradili dr. Raphael Mechoulam i dr. Ethan Russo. Russov utjecajan rad iz 2011., objavljen u časopisu British Journal of Pharmacology, tvrdi da fitokemijska raznolikost kanabisa ekstraktima cijele biljke daje širi terapijski raspon djelovanja nego čisti CBD ili THC pojedinačno. Prema toj teoriji, terpeni poput mircena, limonena i beta-kariofilena moduliraju i pojačavaju djelovanje kanabinoida. Zanimljivo je da je beta-kariofilen i sam agonist CB2 receptora.

Što doista kažu dokazi

Ovdje je važno zadržati uravnotežen pristup. Entourage efekt biološki je uvjerljiv i podržan nizom pretkliničkih studija (na životinjama i stanicama). No čvrsti klinički dokazi na ljudima koji bi uspoređivali ekstrakte punog spektra s izolatima još su ograničeni. Nekoliko ispitivanja liječenja epilepsije koristilo je ekstrakte cijele biljke, a sve veći broj istraživača podržava načelo botaničke sinergije. Ipak, tvrdnja da je proizvod punog spektra uvijek superiorniji od izolata, za svaku osobu i svaku namjenu, previše je pojednostavljena.

Ono što teorija o entourage efektu doista sugerira, i oko čega postoji razuman znanstveni konsenzus, jest da je kemijska složenost konoplje veća od zbroja njezinih pojedinačnih dijelova, te da odbacivanje manje zastupljenih kanabinoida i terpena u korist čistog CBD-a može ukloniti potencijalno korisne sastojke.

8. Kanabinoidi i tijelo: što kažu istraživanja?

U nastavku donosimo iskren pregled, po razinama dokaza, onoga što znanost trenutačno potvrđuje.

Snažni klinički dokazi

Epilepsija je područje s najsnažnijim dokazima. Epidiolex (pročišćeni CBD) odobrile su i američka FDA i Europska agencija za lijekove (EMA) za Dravetov sindrom i Lennox-Gastautov sindrom. U kliničkim je ispitivanjima znatno smanjio učestalost napadaja u odnosu na placebo. Riječ je o prekretnici: kanabinoidnom spoju odobrenom kao lijeku na recept na temelju ispitivanja treće faze.

Umjereni, sve brojniji dokazi

Anksioznost je jedno od najistraživanijih područja primjene izvan epilepsije. Više kontroliranih studija na ljudima pokazalo je da CBD može smanjiti anksioznost kod socijalnog anksioznog poremećaja, u situacijama javnog govora te u modelima generalizirane anksioznosti. Često citirana studija iz 2019. (Shannon i suradnici), objavljena u časopisu The Permanente Journal, pokazala je da je 79 % pacijenata prijavilo smanjenje razine anksioznosti tijekom prvog mjeseca uzimanja CBD-a. Autori napominju da je riječ o obećavajućim, ali preliminarnim nalazima te da su randomizirana kontrolirana ispitivanja i dalje potrebna.

San je usko povezan s anksioznošću, a nekoliko je studija zabilježilo poboljšanje kvalitete sna uz uzimanje CBD-a, posebice kod pacijenata čiji su problemi sa spavanjem bili posljedica anksioznosti. Dokazi o CBD-u kao samostalnom sredstvu za poboljšanje sna kod inače zdravih osoba znatno su slabiji.

Bol i upalni procesi među najčešće su navođenim razlozima zbog kojih ljudi uzimaju CBD, a pretklinički su dokazi opsežni. Klinički dokazi na ljudima sve su brojniji, no rezultati su neujednačeniji. Više je studija zabilježilo značajno smanjenje boli kod pacijenata s kroničnom boli, a kombinirani pripravak Sativex (CBD i THC) u kliničkim je ispitivanjima pokazao učinkovitost kod neuropatske boli i spastičnosti povezane s multiplom sklerozom.

Rana i pretklinička istraživanja

Neuroprotekcija: CBD je u staničnim i životinjskim modelima pokazao neuroprotektivna svojstva kod stanja poput Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti i traumatske ozljede mozga. Ispitivanja na ljudima tek su u vrlo ranoj fazi.

Kožna stanja: Lokalno primijenjeni kanabinoidi pokazali su protuupalno djelovanje u istraživanjima akni i psorijaze, a u tijeku je i nekoliko kliničkih ispitivanja usmjerenih na dermatologiju.

Ovisnost i zlouporaba tvari: Preliminarni dokazi upućuju na to da CBD kod osoba s poremećajem uzrokovanim opioidima može smanjiti žudnju izazvanu okidačima. Dvostruko slijepo, randomizirano, placebom kontrolirano ispitivanje Hurd i suradnika iz 2019., objavljeno u časopisu The American Journal of Psychiatry, pokazalo je da je CBD znatno smanjio žudnju izazvanu okidačima i razinu anksioznosti kod osoba u apstinenciji koje su imale poremećaj uzrokovan uporabom heroina. Istraživači su zabilježili i smanjenje fizioloških pokazatelja stresa, uključujući srčani ritam i razinu kortizola.

Važna napomena: Prema propisima EU-a (i u većini drugih zemalja) kanabinoidni proizvodi koji se prodaju kao dodaci prehrani ne smiju isticati konkretne zdravstvene tvrdnje. Ništa na ovoj stranici ne treba tumačiti kao medicinski savjet niti kao tvrdnju da kanabinoidi dijagnosticiraju, liječe ili izlječuju bilo koju bolest. Ako imate zdravstvenu tegobu, uvijek se obratite kvalificiranom zdravstvenom stručnjaku.

9. Vrste ekstrakata kanabinoida

Ovo je jedna od praktički najvažnijih razlika za svakoga tko kupuje proizvode s kanabinoidima.

Puni spektar Širok spektar Izolat
CBD Da Da Da
Ostali kanabinoidi Da (CBG, CBN, CBC itd.) Da (bez THC-a) Ne
Terpeni Da Da (obično) Ne
THC U tragovima (do 0,2 %) Nije detektiran Nema ga
Entourage efekt Puni potencijal Djelomičan Nema ga
Rizik na testu na droge Nizak, ali moguć Vrlo nizak Minimalan
Najbolji izbor za Najveću korist cijele biljke Osobe osjetljive na THC Precizno doziranje, preosjetljivost

Ekstrakti punog spektra zadržavaju cjelokupan profil kanabinoida i terpena prisutnih u izvornoj biljci. Sadrže tragove THC-a, u zakonitim proizvodima u EU-u obično ispod 0,2 %. Za većinu korisnika takva razina THC-a ne predstavlja psihoaktivni rizik niti stvaran rizik na testu na droge, no to se ne može jamčiti za svaku osobu, osobito pri vrlo visokim dozama.

Ekstrakti širokog spektra prolaze dodatnu preradu kojom se uklanja THC, dok se ostali kanabinoidi i terpeni zadržavaju. Predstavljaju praktičan kompromis: čuvaju potencijalne prednosti entourage efekta, a istodobno rješavaju zabrinutost oko izloženosti THC-u.

Izolat je najčišći oblik kanabinoida, bez ikakvih drugih biljnih spojeva. Obično je bez okusa i mirisa, zbog čega ga je lako ugraditi u druge proizvode.